Ovo jutro mi je mirisalo na jutarnju kafu na balkonu u zgradi na Brčanskoj malti i čavrljanja na hladnom zraku sa mojom lijepom nensi. I sada, u mojim mislima, je obukla dužu haljinu od šarenog pamuka, sa dugmićima cijelom dužinom i kajšićem od iste tkanine.  Još jedanput sjećala sam se njene blistavo bijele, čiste i mekane kože i velikih naočala ispod kojih su se krile oči boje kestena. Pričale smo o zdravlju porodice i o pokojem polazniku koji prođe ispod balkona a koji je dovoljno interesantan da ga nas dvije, sevde,  zapazimo. Naše čavrljanje je prekinuo glas dede i pitanje: Imal' bujruma?  Deda nam se  pridružio i mi smo nastavili sa pričom. Vrijeme je da idem. Djed ostaje na balkonu da siječe hamdus. Nije mi dao da mu pomognem. Realnost zove, probudila sam se iz prelijepog sjećanja i srknula još uvijek vrelu kafu..

Tek početak a ja odveć umoran. 

Umoran sam od borbe za danas. 

Od borbe da na ovom komadiću zemlje napravim nešto zbog čega ću biti ponosan na sebe, zbog čega će i oni, moji najmiliji, biti ponosni na mene.. 

Umoran od borbe da u ovoj surovoj realnosti ipak izmamim osmjeh na licima ljudi umornijih od mene; 

od brzog života i žurbe zbog čega zapostavim ono najbitnije i najvrednije u životu.. 

Sve rjeđe izjavljujem ljubav i sve rjeđe postupcima podsjećam druge koliko ih volim i koliko su mi bitni. 

To je cijena sadašnjosti i jurnjave za budućnosti! 

To je razlog zbog kojeg sam večeras jako tužan i usamljen. 

Eh da su mi svi oni bliže da ih sada zagrlim..

Tražio sam Snagu. 

I Bog mi je dao Poteškoće koje su me osnažile. 

Tražio sam Mudrost. 

I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti. 

Tražio sam Bogatstvo. 

I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi. 

Tražio sam Hrabrost. 

I Bog mi je dao Prepreke koje je trebalo savladati. 

Tražio sam Ljubav. 

I Bog mi je dao Ljude kojima je trebalo pomoći. 

Tražio sam Usluge. 

I Bog mi je dao Prilike. 

Nisam dobio ništa od onog što sam tražio,

 ali sam dobio sve što mi je trebalo.

Ti neki novi ljudi nisu slučajno tu. 

Ne daji im priliku da te zavaraju i oduzmu ti cijelu tvrđavu koju si gradio i čuvao godinama.. 

 Ne spustaj gard ni po koju cijenu. 

 Nova prijateljstva ne postoje. 

 Ono što se izgradilo u vrijeme kada se cijenila iskrenost, iskreni osjećaji, 

 kada su se zloba, dvoličnost i sebičnost prezirali, 

 ako se izgradilo i ako ga još uvijek ima, to čuvaj i nedaj nikome. 

 Ne daji cijeli svoj život na dlanu radi bajke o poštenju i velikom povjerenju. 

 Sve je postalo naopako.. 

 Svako o svima, svi o svemu. 

 Sebe ne diraj, nisi sam sebi zanimljiv. 

 Eh kad bi čovjek znao da se cijeli život radi na sebi, da oko samoga sebe ima najviše posla..

Gdje bi mu bio kraj...