Trenutak kada mali bulevar postane kao jedan veliki grad,
Trenutak kada ti sopstvene ulice postanu nepoznate,
Trenutak kada su ti oči na hiljadu mjesta istovremeno,
Trenutak kada si bespomoćan, kada bespomoćno tražis pomoć,
Trenutak kada trčis kroz naselje a da pri tom ne osjetiš noge,
Trenutak kada nekontrolisano plačeš, jecaš i na sav glas moliš Allaha da ti pomogne,
Trenutak kada umreš pa tako mrtav hodaš, hodaš, očima zemlju prevrčeš,  novim koracima utabaš, trčiš i na kraju ugledaš malog uplašenog dječaka i onda ti srce počne brzo da pumpa, oživiš i nastaviš plakati od sreće!
E to je trenutak kada izgubiš i pronađeš najvredniju osobu na svijetu, kada izgubiš i pronađeš sebe ponovo.