Social Icons

srijeda, 22. listopada 2014.

Nesto iz moga zivota/ Something from my life..

Kako starim mnogo mi je porodica bitna, najbitnija. To nesto, jedino, sto se novcima ne moze kupiti.
Kroz oci natopljene suzama jedva da vidim sto pisem. Odlucila sam nesto podijeliti sa vama. Da nesto i naucite od mene, ili se pak zapitate, ne dozvolite ili ispravite greske koje sam ja pravila a za kojih povrata vise nema. Osjecam se tako usamljeno. Mnogo puta pozelim da i ja imam nekoga kome bih mogla otici, gdje bih se mogla odmoriti od svakodnevnice, ko bi me smjestio u siroki zagrljaj, zakljucao vrata i sakrio kljuc, gdje bi magija trajala dokle pozelim. Sve to sam imala ali nisam koristila tako cesto. Vjerovatno mi to tada nije bilo potrebno ili sam vrednovala druge stvari neznajuci da je ovo upravo nesto sto je iznad svega. Stalno neka zurba, stalno sam trcala za necim ucenjem, izlascima.. sve je moglo da ceka, mogla sam napraviti drugaciji raspored, mogla sam puno vise ljubavi dati nekome ko bi za moje prisustvo dao cijeli svijet. Trebala sam cijeniti to. Trebala sam prepoznati ljubav.
Ali takva sam nekakva hladna i samostalna. Volim ne imati iciju pomoc, raditi po svome. Ponekad se ne osvrtati iza sebe, reci ti sve u lice bez da upakujem u sareni papir i masnu na tufnice. Mogu samo da zamislim koliko ih je boljela moja recenica: Ne mogu, nemam vremena; Samo popijem kafu i idem ja, ceka me ovo, ceka me ono.. Sada bih pola zivota dala za ispijanje kafe sa vama, dedo i neno. Da sjedimo svi na balkonu i da ti dedo pored mene sjeces hamdus dok ti nensi broji kako prznis po kuci. Pa da me po sto puta pitate jedno te isto, da gledamo skupa u tudje prozore preko puta, da slusam o njihovim udajama i zenidbama, a da pri tome nista ne razumijem.. Samo vas glas da cujem. Samo da ste sada ovdje, kada mi, cini mi se najvise trebate. Ja nemam kome da odem ni za Bajram, nemam s kim da docekam iftar, nemam vise tog bogastva!.. pisati bih mogla jos.. ali NEMAM VREMENA.
Izgleda da nisam baš cijenila ono što sam imala.. Sada kljuc imam ali ne mogu ni da otljucam niti zakljucam vrata.. jer vise nema nikoga.

Translated on English:
While I'm getting old, family is becoming the most important in my life. It's the only thing that you can't buy with money. Through the eyes soaked with tears I barely see what I'm writing.
 I decided to share something with you. To learn something from me, or else you wonder, not allow or correct the mistakes that I made for which fixing isn't possible. I feel so lonely. Many times I wish that I have someone I could go, where I could take a break from everyday life, who would put me in his arms wide, who would lock the door and hid the key, where the magic lasted as long as I wish. All that I had but never used it so often.
In that time, I probably didn't need it  or I valued other things unknowingly that this is just something that is above all. I always hurry, I kept running for studying, going out .. all it could to wait, I could make a different arrangement, I could have more love to give to someone who would give the whole world for time spending with me. I should appreciate it. I should recognize love.
But that's the way I am, sort of cold and independent. I do the things all alone, with no ones help, single-handedly, working on my own. Always going in front and never look back, the person who will tell you everything in face, without packing in colorful paper and polka dot oily.
 I can only imagine how much they have been hurt by my sentence: I can't, I have no time; Just drink a cup of coffee and I'm off, I should do this, I should do it .. Now I would give half of my life for drinking coffee with you, grandfather and grandmother. To sit on the balcony while grandfather is cutting hamdus. You would ask me the same question a hundred times, to look together at other people's windows across the street, to listen for their marriages but I doesn't understand anything ... just to hear your voice. Just to be here now with you. I need you. I have no where to go for Eid, no more of that wealth! .. I could write more .. but I HAVE NO TIME.
I guess I just appreciate what I had .. Now I have the key but I can not unlock and lock the door .. because there is no longer anyone.














HYPE ON LOOKBOOK

srijeda, 15. listopada 2014.

Da li jos uvijek pisete dnevnik?

Prije pocetka pisanja posta uvijek se sjetim svog rokovnika tamno smedjih debelih korica. Tu sam pisala sve ono sto nisam nikomu govorila. Manje-vise. Kruzila razne slike, lijepila. Cak i moja prva dobijena ruza je tu. Nekako me i ovaj blog podsjeca na licni dnevnik. Samo sto ovaj put moram probrati svoje misli koje cu smjestiti ovdje. Postoje granice. Naravno, javno je. Nikada u postu ne mogu objaviti samo slike. Uvijek imam potrebu da nesto i napisem. Pa tako i ovaj put. Mozda me neko i cita. Da li ste vi kao mali imali dnevnik? Mozda jos uvijek pisete? Na kraju tu su i moja 2 outfita. Puno pozdrava.





Hype it on LOOKBOOK

subota, 6. rujna 2014.

Da li radite na svojoj sreci? Sta je to sto vas cini sretnima?

Follow my blog with Bloglovin
Kada sam upitala jednu maminu prijateljicu da li je sretna, pogledala me je, zaprepascenim pogledom. Potom se nasmijala i na moje pitanje odgovorila pitanjem.- A zasto ne bih bila sretna? Imam porodicu, posao. Nisam bas zadovoljna poslom. Mala plata ali kakvih slucajeva ima, mi smo dobro.
Hvala Bogu-rekoh ja. 
Pa nastavih. Da li se osjecate upotpunjeno? Ne izgledate mi kao neko takav?
Namrstila se i pomalo ljutitim tonom mi odgovori: Kada vidim svoju djecu sretnom i ja sam.

Ovim citiranim dijalogom sam vam pokusavala pribliziti danasnji problem kod svijuh nas. Sretni ste ako je neko koga volite sretan? To je vasa vlastita sebicnost usmjerena prema vama samima. Ne mozete graditi svoju srecu na osnovu tudje. Zivot ide brzo. I kako starimo dolazi sve vise i vise novih obaveza, duznosti koje moramo da obavljamo. U tom svemu zaboravimo ko smo i sta volimo.
Nismo ni svjesni da smo na neki nacin nesretni, potisteni, fali nesto ali to uporno potiskujemo i zanemarujemo. Trebate imati na umu da sve sto potisnemo u sebe i ostaje tamo. Gomila se. Razbolimo se. Izgubimo volju i interes. Mozda i prijatelje? Ostanemo sami?

Ako ste se pronasli krenite i popravite odnose sami sa sobom.
1. Nadjite vremena da sjednete sami i razmislite. Uzmite papir i olovku. Zabiljezite stvari koje volite da radite, koje vas na neki nacin upotpunjuju. Mozda je to setnja, kuhanje, druzenje sa nekim osobama, yoga, pomaganje drugim ljudima, uljepavanja, teretana..
2. Sada kada imate papir u rukama napravite raspored, prostora u vasem danu da sami sebi udovoljite.
3. Ne posustajte. Sebi ste najpreci. Ako sebe znate cijeniti cijenit ce vas i drugi ljudi. Sto vise ljubavi imate vise cete moci dati.
Kada bi ova teta iz pocetka moje price privela ove korake kraju, vjerovatno bi imala drugaciji odgovor ili izmedju ostaloga dodala jos nesto gdje je tvorac svoje vlastite srece.
Istina, moras biti zadovoljan sitnicama, ali i od tih sitnica napraviti srecu. Znaci cijeniti svaki minut svoga zivota. Imati uspomene. Uspomene su zivot.
Vjerovatno ste i sami zakljucili da je upravo slikanje, pisanje(izmedju ostaloga) ono sto mene na neki nacin upotpunjuje.

Kakva je kod vas situacija? Da li ste se kada zapitali sta volite, sta vas ispunjuje?













ponedjeljak, 23. lipnja 2014.

Kupi, prodaj :)

Mjesec kada su ispitni rokovi :( uspijem zagaziti u lijep dan na pola sata u kome naravno napravim par fotkica. Ponovno mi se desava isto.. trazeci odgovarajucu kombinaciju shvatila sam da nemam odjece, da nemam sta da obucem.  Tipicno zensko- sto bi moj tata rekao. Da mi daju milion znala bih kuda s njima :).
Nego novaca se nema. Pa prodaj ono sto si obukao par puta da bi kupio sebi novu krpicu. Oni koji nisu znali, imam i na piku :) Mozda nekada napravim i sale post. :)
Predstavljam vam svoje 2 kombinacije.  Nadam se da ce vam se svidjeti.
Evo i linkovi za pracenje. Bila bih vam jako zahvalna kada bi mi udijelili like a jos vise kada bi me pratili. :). Ako imate i vi svoj account ostavite u komentaru, rado cu vas pratiti.
facebook.com/sanjalook.notebook 
msanjafashionista.blogspot.com/ 
instagram.com/sanjafleur 
lookbook.nu/sanja1989 Puno pozdrava. Volim vas sve :*




Tko ima account na lookbook moze me pronaci i tamo:


subota, 21. lipnja 2014.

Ah ta čipka..

Prosle godine sam gledala ovu cipkanu majcu na Topshopu, Zari. Bila je mnogo skupa. Nikako mi se nije davalo 100KM za nju s obzirom da ne volim oblaciti istu stvar vise puta. Mnogo puta sam narucivala sa ebaya, iz Kine,i bivala toliko razocarana kvalitetom. Imala sam obicaj reci: Pa nije isto kao na slici :) uzalud bačeni novac. Ali vidjevsi ovu majcu, odlucila sam riskirati. I nisam se ni malo pokajala. Kvalitet je odlican. Jedina greska koju sam napravila je odabir veličine. Znala sam, iz prethodnog iskustva da ako nosim S velicinu moram naručiti M i slicno. Jer su oni tako minijaturni i uvijek vam treba barem jedan broj više. Majca koja mi je dosla mi je povelika :(. To joj je jedina mana.
U narednim slikama mozete se i sami uvjeriti u to.
Budite mi pozdravljeni do iduceg posta.
Voli vas vaša Sanja.